AŁoHa
nadam se da će avm se svidjeti.

Bilo je to jednog jutra. Probudila se s radošću, s radošću da
provede još jedan nezaboravan dan.
Htjela ga je provesti sa svojim najdražim prijateljicama, otići u neki bliži
bar,zapaliti par cigareta o kojima je bila ovisna te se napričati s njima.
No, nije ni bilo približno tako.
Probudila se, odnosno, probudio ju je zvuk na mobitelu koji je oglasio novu poruku.
Bio je to ON* onaj,s kojim je prekinula,s kojim više nikada nije htjela progovoriti riječi,
onaj koji ju je varao,onoga kojega je voljela.No,zaboravila ga je!
U poruci je pisamo : " Želio bih te vidjeti.Shvatio sam da sam pogriješio. Iznimno mi je žao. "
Nije povjerovala u to,samo je mobitel odložila ispod jastuka i nastavila se odmarati uz televizor
i svoju dozu kave.Nije dugo prošlo već je druga poruka došla.
" Molim te, znam da si razočarana i bjesna ,ali pokušajmo to riješit,želim te vidjeti. Molim te ! "
Nije mogla gledati tu poruku a da joj oči nepuste dvije-tri suze. Polako plačući
je odgovarala... "Da,bjesna sam,ali s jedne strane i ja tebe želim vidjet.Samo mi reci,di se namjeravamo naći
i kada ?! " Smirila se i pao joj je smiješak na lice, željela ga je vidjti,obnoviti odnose,ipak,
možda ga je još pomalo voljela.
"Volio bih te odvesti na naše staro mjesto.Na ono najvece brdo,u 21 h. " samo je odgovorila "Može"
Prolazilo je vrijeme,razmišljala je što da mu kaže,što da učini kad ga vidi,ipak se bojala reakcije
i što joj mora reči. Bila je uzbuđena.
Obukla se normalno. Imala je narukvicu koju joj je on poklonio kada su im bila dva mjeseca.
Šminke nije bilo puno,a i vremena je bilo malo.

Našli su se na tom značajnom brdu,na kojem su bili i raskinuli vezu.
Prišao joj je sa smiješkom...
"Ej, hvala ti što si udovoljila i pojavila se."
"Zar si sumnjao ?" odvratila mu je smiješkom
"Gle,stvarno mi je žao što sam te povrijedio,nisam namjeravao to napraviti,
volio sam te,i još uvijek je tako... " zaustavila ga je i samo odvratila
"To je bila prošlost,sada je važna samo sadašnjost. "
Zagrlili su se i poljubili. Proveli duvnu večer koja je trajala citavu vječnost,
što su oboje i htjeli.
Doma je došla u kasnim satima,roditelji ju nisu čekali,legla je u svoj topli
krevet,razmišljala o njemu,o njima te usnula.
Vidali su se svaku vecer,zabavljali se,ljubili,grlili.
Bila je zahvalna,jer uživa jer ga ponovno voli punim plucima.
"Čuj,bili opet bila samnom ? " upitao ju je držeci ju za ruke.
"Mislim da bih uspjela " uzvratila je sa osmijehom.
"Probajmo onda,ponovno ! " rekao je sa radošću.
Odpratio ju je do kuće, poljubili se te si poželili laku noć.

Zvonio joj je mobitel. Javila se s smirenim i veselim glasom jer je vidjela
da ju zove ON*.
"Bok, mislim da sam prenaglio noćas.Mislim da to nece ići s nama,
jučer kada sam se vraćao doma,upoznao sam jednu lijepu,dobro,zabavnu curu,
odlučili smo se povremeno vidati,oprosti ! " rekao je sve to bez imalo srama i nezastajuci ni na jednoj riječi,
nije imao nimalo osjećaja ni ljudskosti.
Usljedilo je plakanje s njezine strane te čežnja za osvetom, čežnja za nekim izlazom.
Otišla je iz kuće,zalupila vratima,s kapuljaćom preko glave da ju nitko ne vidi suze.
Otišla je na brdo,udisala je svježi zrak koji ju je pomalo smiravao,ali svejedno je osjecala gnjev,
bijes,te uzela njegovu narukvicu,rastrgala ju i vikala iz sveg glasa.
Krenula je prema jednom mostu,ali nije vidjela njega kako ju slijedi...
Stala je na ogradu,bilo je samo pitanje vremena kada ce se baciti,no...
"Zar si normalna ? " upitao ju je cijeli zapuhan od trcanja da ju spijeci
"Makni se od mene,ne želim te nikad više vidjeti u životu,niti cu ikoga vidjeti..."
"Baciti se s mosta nije riješenje na naš prekid, na to što sam ja kreten,jednostavno to nije riješenje... "
pokušavao ju je smiriti,no nije mu baš najbolje išlo
"Kako si mogao... kako si mogao nakon tolko divnih noći,nakon što si mi pokazao da imamo ono nešto,
da želiš opet nešto početi... kako si mogao nakon svega što smo proživjeli mi to napraviti ? Kako ?
I to po drugi put,ne razumijem,nit cu pokušat razumijet." govorila s gnijevom i pomalo stisnutim zubima.
"Znam,kreten sam,ne tražim da mi oprostiš,samo znaj da te volim,makar ti to sve radim,moraš svatit da mi neide,
neznam što mi je,oprosti !! " nije znao što priča, bio je bez nade,govorio je riječi koje nije ni mislio.
"Dosta mi je tog tvog OPROSTI. Tu riječ nikad više neželim čut,želim samo prestati misliti na tebe,
poceti novi život,samo da bih tebi dokazala da mogu bez tebe. To bih voljela,ali nemogu bez tebe,
nemogu prestati misliti na tebe,nemogu započeti novi život,nemogu ti dokazati da mogu bez tebe,jer niti nemogu.
Oprosti! "
To je bila njezina poslijedna rijec,a ON* nije mogao svatiti da je više nije bilo.
Bio je razočaran,tužan i tek nakon njezine smrti i pogreba je svatio da ju previše voli,
te da je spreman poginuti kako bi u slijedecem životu počeo nešto novo s njom.
To je i učinio.

by: ME